„...On će se jako radovati tebi,

On će te utišati svojom ljubavlju,

On će se radovati zbog tebe pjevajući.”

~ Sefanija 3:17b

Tiho ju On doziva.

U tišini ona čuje Njegov tihi, mali glas

udvarajući joj se iz daljine.

Ona pažljivo sluša,

žudeći ponovno čuti Njegov slatki glas,

očarana Njegovom ljubavlju.

Blagi zrak je nježno nosi k Njemu.

Doziva je, privlačeći pozornost na sebe.

Osmijehnula se osmijehom koji već neko vrijeme nije osjetila. 

On je progoni i hvata,

i osvaja je svojom ljubavlju.

Njene misli se vraćaju u jučerašnji dan,

mirisu kozokrvine koji parfimira krajolik.

Djetlići koji kljucaju insekte u šupljini drveta privlače njezinu pažnju.

Ona hoda prema zalasku sunca.

Kroz drveće, odmah ispod horizonta

On joj se ponovno pojavljuje

kao plamteća vatrena kugla koja je gleda kroz rešetku

u sumraku večernjeg neba.

U daljini se On udvara Njemu,

romantično je orkestrirajući simfonijom ptica i zvijezda

orkestrirao Majstor.

Snovi koje je sanjala možda su joj iskliznuli iz ruku,

ipak se drži uspomena na jučerašnji dan.

Kroz čipkaste zavjese On se ponovno pojavljuje

u punom mjesecu.

Plutajući iza osvijetljenih oblaka, On bdije nad njom,

dajući svom voljenom spavati.

Često u svojim najmračnijim trenucima

On joj se otkriva na suptilne načine.

U plesu leptira na podnevnom suncu

Ohrabrio ju je prije nego što je odletio.

Gospodin se ukazuje svakome od nas

na suptilne, individualne načine.

Jer On se u nama jako raduje

i smiruje nas svojom ljubavlju.