Pismo iz pakla
draga mama
Večeras će, čitajući ovo pismo, nečija majka, otac, sestra, brat ili najdraži prijatelj skliznuti u vječnost samo da bi dočekali svoju odluku u paklu. Zamislite da dobijete ovakvo pismo od nekoga od svojih najmilijih.
Napisao mladić svojoj majci koja se boji Boga. Umro je i otišao u pakao... Neka se to o tebi ne govori!
I u paklu podiže oči svoje, budući u mukama, i ugleda Abrahama izdaleka i Lazara u njegovim njedrima. I povika i reče: Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vrh svog prsta u vodu i ohladi moj jezik; jer se mučim u ovom plamenu. Luka 16-23
“Tada reče: Molim te, dakle, oče, da ga pošalješ u kuću moga oca: jer imam petoro braće; da im posvjedoči da i oni ne dođu na ovo mjesto muke.” ~ Luka 16:27-28
Ne mogu više ni vapiti za pomoć…
Pišem vam s najstrašnijeg mjesta koje sam ikada vidio, i strašnijeg nego što možete zamisliti.
Ovdje je CRNO, toliko MRAČNO da ne mogu ni vidjeti sve duše u koje stalno naletim. Znam samo da su ljudi poput mene iz KRIKOVA koji se zgrušaju. Glas mi je nestao od vlastitog vrištanja dok pišem od boli i patnje. Ne mogu više ni vapiti za pomoć, a ionako nema nikakve koristi, ovdje nema nikoga tko uopće ima suosjećanja za moju nevolju.
BOL i patnja na ovom mjestu je apsolutno nepodnošljiva. Toliko proždire svaku moju pomisao, da nisam mogao znati ima li još kakvih osjećaja da me snađu. Bol je tako jaka da nikad ne prestaje ni danju ni noću. Skretanje dana se ne pojavljuje zbog tame. Ono što može biti ništa više od minuta ili čak sekundi izgleda kao mnogo beskrajnih godina.
Ne vidim kako bi moja nevolja mogla biti gora od ovoga, ali sam u stalnom strahu da bi to moglo biti svakog trenutka. Usta su mi isušena, i samo će biti još više. Toliko je suh da mi se jezik prilijepi za gornji dio usta. Sjećam se onog starog propovjednika koji je rekao da je to Isus Krist izdržao dok je visio na tom starom neravnom križu.
Nema olakšanja, niti jedne kapi vode da rashladi moj natečeni jezik. Da ovom mjestu muke dodam još više jada, znam da zaslužujem biti ovdje. Pravedno sam kažnjen za svoja djela. Kazna, bol, patnja nije gora nego što ja opravdano zaslužujem, ali priznanje da sada nikada neće ublažiti tjeskobu koja vječno gori u mojoj bijednoj duši. Mrzim sebe što sam počinio grijehe da bih zaslužio tako strašnu sudbinu, mrzim đavla koji me prevario da bih završio na ovom mjestu. I koliko god znam da je neopisivo zlo misliti tako nešto, mrzim samog Boga koji je poslao svog jedinorođenog Sina da me poštedi ove muke.
Oh, da sam barem slušao.
Sada sam opakiji i podliji nego što sam ikada bio u svom zemaljskom postojanju. Oh, da sam barem slušao.
Bilo koja zemaljska muka bila bi daleko bolja od ove. Umrijeti sporom mučnom smrću od raka; Umrijeti u zapaljenoj zgradi kao žrtve terorističkih napada 9-11. Čak i biti pribijen na križ nakon što su ga nemilosrdno tukli kao Sin Božji;
Ali da biram ovo umjesto svog sadašnjeg stanja nemam moć. Nemam taj izbor.
Sada shvaćam da je ta muka i patnja ono što je Isus nosio za mene. Vjerujem da je patio, krvario i umro da plati za moje grijehe, ali njegova patnja nije bila vječna. Nakon tri dana ustao je u pobjedi nad grobom. O, TAKO vjerujem, ali nažalost, prekasno je.
Kako kaže stara pozivnica koju se sjećam da sam čuo toliko puta, ja sam “Jedan dan prekasno”. SVI smo mi vjernici na ovom strašnom mjestu, ali naša vjera ne znači NIŠTA.
Prekasno je.
Nema olakšanja, niti jedne kapi vode da rashladi moj natečeni jezik. Da ovom mjestu muke dodam još više jada, znam da zaslužujem biti ovdje.
Pravedno sam kažnjen za svoja djela. Kazna, bol, patnja nije gora nego što ja opravdano zaslužujem, ali priznanje da sada nikada neće ublažiti tjeskobu koja vječno gori u mojoj bijednoj duši. Mrzim sebe što sam počinio grijehe da bih zaslužio tako strašnu sudbinu, mrzim đavla koji me prevario da bih završio na ovom mjestu. I koliko god znam da je neopisivo zlo misliti tako nešto, mrzim samog Boga koji je poslao svog jedinorođenog Sina da me poštedi ove muke.
Vrata su zatvorena. Drvo je palo i evo ga ležati. U paklu. Zauvijek izgubljen. Nema nade, nema utjehe, nema mira, nema radosti.
SJEĆAM SE.
Sjećam se tog starog propovjednika dok je čitao “I diže se dim njihove muke u vijeke vjekova: I nemaju odmora ni danju ni noću” i to je možda najgora stvar na ovom strašnom mjestu.
SJEĆAM SE.
Sjećam se crkvenih bogosluženja. Sjećam se poziva. Uvijek sam mislio da su tako otrcani, tako glupi, tako beskorisni. Činilo se da sam previše "tvrd" za takve stvari. Sada vidim sve drugačije, mama, ali moje mišljenje u ovom trenutku nije važno.
Živio sam kao budala, pretvarao sam se kao budala, umro sam kao budala, i sada moram trpjeti muke i tjeskobe budale.
Oh, mama,
kako mi jako nedostaje udobnost doma. Nikad više neću spoznati tvoje nježno milovanje preko mog grozničavog obrva. Nema više toplih doručka ili domaćih jela. Nikada više neću osjetiti toplinu kamina u mraznoj zimskoj noći.
Sada vatra obuzima ne samo ovo propadajuće tijelo izlomljeno neusporedivom boli, već vatra gnjeva Svemogućeg Boga proždire moje unutarnje biće tjeskobom koja se ne može ispravno opisati ni jednim smrtnim jezikom.
Čeznem samo prošetati bujnom zelenom livadom u proljeće i pogledati prekrasno cvijeće, zastati da upijem miris njihovog slatkog parfema.
Umjesto toga, pomiren sam s gorućim mirisom sumpora, sumpora i vrućine tako intenzivnom da me sva ostala osjetila jednostavno iznevjere.
Oh, mama,
kao tinejdžerica uvijek sam mrzila što moram slušati nerviranje i cviljenje malih beba u crkvi, pa čak i u našoj kući. Mislio sam da su mi takva neugodnost, takva iritacija.
Kako žudim samo nakratko vidjeti jedno od tih nevinih malih lica. Ali u paklu nema beba, mama. U paklu nema Biblije, najdraža majko. Jedini spisi unutar ugljenisanih zidova prokletih su oni koji mi zvone u ušima iz sata u sat, trenutak za jadnim trenutkom.
Ipak, ne pružaju nikakvu utjehu, a služe samo da me podsjete kakva sam budala bio.
Da nije bilo njihove uzaludnosti, mama, inače biste se mogli radovati spoznaji da ovdje u paklu postoji beskrajni molitveni sastanak.
Molim te, upozori moju braću mama.
Nema veze, nema Duha Svetoga koji bi posredovao u naše ime. Molitve su tako prazne, tako mrtve. Oni nisu ništa drugo do vapaji za milosrđe za koje svi znamo da nikada neće biti uslišeni.
Molim te, upozori moju braću mama.
Bio sam najstariji i mislio sam da moram biti “kul”. Molim te reci im da nitko u paklu nije cool. Molim te, upozori sve moje prijatelje, čak i moje neprijatelje, da i oni ne dođu na ovo mjesto muke. Koliko god ovo mjesto bilo strašno, mama, vidim da to nije moje konačno odredište.
Dok se Sotona smije svima nama ovdje, i dok nam se mnoštvo neprestano pridružuje u ovoj gozbi bijede, stalno se podsjećamo da ćemo jednog dana u budućnosti svi pojedinačno biti pozvani da se pojavimo pred Sudbenim prijestoljem Svemogućeg Boga.
Bog će nam pokazati našu vječnu sudbinu zapisanu u knjigama pored svih naših zlih djela.
Nećemo imati nikakvu obranu, ispriku i ništa za reći osim da priznamo pravdu našeg prokletstva pred vrhovnim sucem cijele zemlje.
Neposredno prije nego što budemo bačeni u naše konačno odredište muka, Ognjeno jezero, morat ćemo pogledati lice onoga koji je svojevoljno pretrpio paklene muke da bismo ih mogli izbaviti.
Dok stojimo tamo u njegovoj svetoj prisutnosti da čujemo izjavu našeg prokletstva, ti ćeš biti tu, mama, da vidiš sve.
Molim te, oprosti mi što sam sramotno obesio glavu, kao što znam da neću moći podnijeti pogled na tvoje lice. Već ćete biti uobličeni u sliku Spasitelja i znam da će to biti više nego što mogu podnijeti.
Volio bih napustiti ovo mjesto i pridružiti se vama i mnogim drugima koje poznajem za mojih nekoliko kratkih godina na zemlji.
Ali znam da to nikada neće biti moguće.
Budući da znam da nikada ne mogu pobjeći od muka prokletih, kažem sa suzama, s tugom i dubokim očajem koji se nikada ne može do kraja opisati, ne želim više nikada vidjeti nikoga od vas.
Molim te, nemoj mi se nikada pridružiti ovdje.
U vječnoj muci,
Vaš sin/kći,
Osuđen i zauvijek izgubljen
Trebate razgovarati? Imate li pitanja?
Ako nas želite kontaktirati za duhovno vodstvo ili za njegu, slobodno nam pišite na adresu photosforsouls@yahoo.com.
Cijenimo vaše molitve i radujemo se susretu u vječnosti!
