„...On će se veoma radovati tebi,“

On će te umiriti svojom ljubavlju,

Obradovaće ti se pevanjem.”

~ Sofonija 3:17b

Tiho je On doziva.

U tišini ona čuje Njegov tihi, mali glas

udvarajući joj se iz daljine.

Ona pažljivo sluša,

žudeći da ponovo čujem Njegov slatki glas,

očarani Njegovom ljubavlju.

Blag zrak je nježno nosi k Njemu.

On je doziva, privlačeći pažnju na sebe.

Ona se osmijehne osmijehom koji nije osjetila već neko vrijeme. 

On je progoni i hvata,

i osvaja je Svojom ljubavlju.

Njene misli se vraćaju u jučerašnji dan,

mirisu orlovih noktiju koji ispunjava seoski krajolik.

Djetlići koji kljucaju insekte u šupljini drveta privlače njenu pažnju.

Ona hoda prema zalasku sunca.

Kroz drveće, odmah ispod horizonta

On joj se ponovo pojavljuje

kao plamteća vatrena kugla koja je gleda kroz rešetku

u sumraku večernjeg neba.

U daljini se On udvara Njemu,

romantično je orkestrirajući simfonijom ptica i zujalica

orkestrirao Majstor.

Snovi koje je sanjala možda su joj iskliznuli iz ruku,

ipak se drži uspomena na jučerašnji dan.

Kroz čipkane zavjese On se ponovo pojavljuje

u punom mjesecu.

Plutajući iza osvijetljenih oblaka, On bdije nad njom,

dajući Svom voljenom san.

Često u njenim najmračnijim trenucima

On joj se otkriva na suptilne načine.

U plesu leptira na podnevnom suncu

Ohrabrio ju je prije nego što je odletio.

Gospod se ukazuje svakome od nas

na suptilne, individualne načine.

Jer On se veoma raduje u nama

i smiruje nas svojom ljubavlju.